Zašto pedijatri savjetuju dodavanje vitamina D i nakon prve godine života?

Vitamini se dodaju kada postoje dokazi da su njihove vrijednosti smanjene i/ili je održavanje određene razine tih vitamina važno za naše zdravlje.

Pedijatri endokrinolozi, koji se bave potrebnim količinama vitamina D i posljedicama njegova nedostatka, savjetuju upotrebu do odrasle dobi u jednakoj dozi kao i kod najmlađih, uz moguću prilagodbu tjelesnoj masi ili kada dijete ima bolesti koje mogu povećati potrebu za tim vitaminom (spomenut ćemo ih u nastavku) i kada testovi pokažu da su razine u krvi niže od preporučenih.

Nekoliko manjih ispitivanja u različitim europskim zemljama pokazalo je relativno čest nedostatak vitamina D u djece, a s obzirom na to i na mnoge predložene pozitivne učinke dodavanja vitamina D, vrijedilo bi razmotriti prijedlog pedijatara da se vitamin D dodaje barem do šeste godine života ili još bolje sve do odrasle dobi.

U današnjem načinu i tempu života teško je postići odgovarajuće razine vitamina D samo prehranom, pa se preporučuje dodavanje dodataka prehrani.

Zdravstvene institucije već duži niz godina upozoravaju na opasnost od pretjeranog izlaganja suncu zbog povećanog rizika od razvoja raka kože, stoga djecu na više načina štitimo od utjecaja štetnih zraka, istovremeno smanjujući izloženost ultraljubičastim B-zrakama (UVB), što inače osigurava stvaranje vitamina D u koži. Intenzitet UVB varira tijekom dana. Najjači je između 10 i 16 sati, a na geografskim širinama iznad 40 stupnjeva UVB-zrake najjače su između travnja i listopada. U jesensko-zimskim mjesecima, pak, izloženost vitaminu D postaje sve manja.

Nekoliko europskih studija ispitivalo je stanje vitamina D u djetinjstvu u zemljama u razvoju i razvijenim zemljama, a također je utvrđen ponovni porast broja djece oboljele od rahitisa u posljednja dva desetljeća u Sjevernoj Americi i Europi. Ispitivanje iz Italije otkrilo je visoku učestalost nedostatka vitamina D u djece, posebno u novorođenčadi (do 46,3 %) i djece predškolske dobi (između 6 i čak 20 %). Pregledna studija u kojoj je sudjelovalo više od 1000 djece iz devet europskih zemalja u dobi od 12,5 do 17,5 godina pokazala je da čak 80 % tih tinejdžera ima razinu vitamina D ispod optimalne (ispod 75 nmol/l).

Zbog niske razine vitamina D u novorođenčadi, koja ovisi o razini kod majke tijekom trudnoće, savjetuje se davanje dodataka vitamina D trudnici, a zatim novorođenčetu nakon navršenih tjedan dana. Poznata je veza između razine vitamina D u krvi pupkovine te rizika od infekcija i alergijskih bolesti u ranom djetinjstvu, pojave ekcema i atopijskoga dermatitisa te astme; rezultati istraživanja još nisu dovoljni da potvrde te veze.

Razine vitamina D u djece ne testiraju se rutinski jer trenutačno nema dokaza o smislenosti toga, a razine se određuju u djece s čimbenicima rizika poput rahitisa, kronične bolesti bubrega i jetre, malapsorpcije (npr. cistična fibroza i kronična upalna bolest crijeva), pretilosti, liječenja nekim antiepileptičkim lijekovima ili glukokortikoidima, a također i u trudnica i dojilja (jer vrijednosti u novorođenčadi ovise o raspoloživim zalihama kod majke) te kod osoba s malim izlaganjem suncu i tamne boje kože.

Zašto je vitamin D tako važan?

Vitamin D ima važnu ulogu u pravilnom razvoju kostiju, a ako ga nema dovoljno, može se razviti rahitis. Nedostatak vitamina D (ispod 50 nmol/l) izravno je ili neizravno povezan s mnogim akutnim i kroničnim bolestima, poput zubnog karijesa u djetinjstvu, autoimunih bolesti, krvožilnih bolesti, zaraznih bolesti, dječjih onkoloških bolesti, dijabetesa tipa 2 i neuroloških bolesti.

Za pravilan rast kostiju bilo bi primjereno da djeca dobivaju vitamin D do završetka rasta. Metaanaliza nekoliko studija u kojima je sudjelovalo 7400 djece s preniskom razinom vitamina D otkrila je da je kod djece koja su dobivala dodatak vitamina D postojala manja vjerojatnost da će im trebati liječenje u jedinici intenzivne njege kada su razvila težu bolest donjih dišnih putova kao što je upala pluća. Nema dovoljno ispitivanja koja bi nedvosmisleno potvrdila utjecaj vitamina D na dječje zdravlje, ali se za sada pretpostavlja da bi održavanje dovoljne količine vitamina D u djece moglo smanjiti broj infekcija, pa bi dodavanje imalo smisla u vrijeme kada su češće infekcije dišnog sustava.

Smatra se da vitamin D utječe na rad imunološkog sustava, čime se poboljšava prirodna otpornost na akutne virusne (i druge) infekcije dišnog sustava i ublažava njihov tijek usporavanjem prekomjernog upalnog odgovora.

Manja studija u kojoj su djeca s različitim stupnjevima atopijskoga dermatitisa tri mjeseca dobivala dodatak vitamina D pokazala je da se kod djece s blagim i umjerenim dermatitisom stanje donekle popravilo, vjerojatno zbog sniženja razine imunoloških stanica u krvi. Studije su otkrile da je nedostatak vitamina D čest kod djece oboljele od astme i da bi to moglo imati značajan učinak na regulaciju imunoloških stanica u mladih astmatičara. Može li dodatak vitamina D smanjiti broj pogoršanja astme u praksi, još nije poznato.

Nedavno se pojavilo i nekoliko manjih studija koje istražuju veze između mentalnoga zdravlja djece i adolescenata te razine vitamina D, ali još uvijek ne nude dovoljno značajne rezultate da potvrde pozitivan utjecaj vitamina D.

Često se postavlja pitanje je li moguće predoziranje ili hipervitaminoza zbog dodavanja vitamina D. Studije su pokazale da je vitamin D siguran.

Postoje preporuke za dodavanje vitamina D za cijelu populaciju koje pretpostavljaju preventivnu dozu za djecu do prve godine od 400 IJ, a od prve godine nadalje preventivna doza je 600 IJ dnevno. U djece s dokazanom hipovitaminozom daje se do 1000 IJ dnevno, ali roditelji bi se trebali posavjetovati s odabranim pedijatrom ili specijalistom koji prati dijete zbog moguće kronične bolesti. Također je važno biti svjestan da su potrebe djece s prekomjernom tjelesnom masom još veće.

Sažetak

Prema istraživanjima mnoga djeca u Europi imaju razinu vitamina D ispod optimalne. Vitamin D važan je za pravilan razvoj kostiju, a ima i značajan utjecaj na funkcioniranje imunološkog sustava. Trenutačno se istražuje potencijalni pozitivan utjecaj na smanjenje učestalosti infekcija dišnog sustava, astme, atopijskoga dermatitisa, autoimunih bolesti, utjecaja na mentalno zdravlje, zubni karijes, krvožilne bolesti, dječje onkološke bolesti, dijabetes tipa 2 i mnoge druge bolesti.