Zatvor i prehrana u djeteta
Za razliku od odraslih, kod kojih je učestalost stolice od 3 puta na dan do 3 puta na tjedan, u djece, osobito u ranoj dobi, broj stolica je značajno veći. Pa je tako u novorođenčadi normalan broj stolica oko 4 dnevno, u djece u dobi od 1 do 3 godine to je oko 2 puta dnevno, a u dobi iznad 4 godine broj stolica se stabilizira na onaj kao u odrasle osobe.
Problem zatvora u djece vrlo često se povezuje s promjenama poput prelaska s isključivo mliječne prehrane na krutu, odvikavanje od pelena, odlazak u vrtić ili školu i izbjegavanje odlaska na zahod izvan kuće. Zatvor čak može i započeti kada dijete zatomljuje nagon na pražnjenje crijeva dok se igra, a u starije djece zatvor može nastati zbog značajnijih promjena u prehrambenim navikama poput neredovitih obroka te smanjenog unosa voća, povrća i dijetalnih vlakana.
Zatvor ili opstipacija u djeteta nije rijetkost te se javlja u čak više od tri posto djece. Zatvor najčešće podrazumijeva smanjenje broja stolica, odnosno produljenje razdoblja između stolica. Stolica je tada tvrda i suha te dijete teže prazni crijeva
Ako se pojavi problem sa zatvorom, najbolje je reagirati odmah jer svako odgađanje liječenja može učiniti zatvor kroničnim. Kad je riječ o kratkotrajnom zatvoru, najbolje je uvesti dijetetske mjere. Prije svega treba povećati unos tekućine, najbolje vode, no djetetu se mogu dati i čajevi koji „otvaraju“ poput kamilice, koprive ili sikavice te kompoti od suhih šljiva, smokvi i krušaka.
Vrlo je važno da dijete ima redovite i uravnotežene obroke. Pri tome se daje naglasak na mnogo voća i povrća (često se predlaže izbjegavanje banane i mrkve), svakako se savjetuje izbjegavati ili većim dijelom zamijeniti rafinirane žitarice i proizvode od rafiniranih žitarica poput bijelog kruha i ostalih proizvoda od bijelog brašna kao što su tjestenina, pekarski proizvodi i keksi te zamijeniti rafiniranu rižu integralnim varijantama i mješavinama žitarica.
Veća količina slatkiša, grickalica, čokolade, pa i mlijeka pogoduje pojavi zatvora. Danas postoje i preporuke Europskoga društva za dječju gastroenterologiju, hepatologiju i prehranu koje savjetuju osigurati djetetu normalan unos dijetalnih vlakana i normalan unos tekućine te poticati dijete na tjelesnu aktivnost.
Ako se pojavi problem sa zatvorom, najbolje je reagirati odmah jer svako odgađanje liječenja može učiniti zatvor kroničnim. Kad je riječ o kratkotrajnom zatvoru, najbolje je uvesti dijetetske mjere. Prije svega treba povećati unos tekućine, najbolje vode, no djetetu se mogu dati i čajevi koji „otvaraju“ poput kamilice, koprive ili sikavice te kompoti od suhih šljiva, smokvi i krušaka.
Bolji unos dijetalnih vlakana najbolje se postiže konzumacijom integralnih žitarica i proizvoda od brašna od cjelovitog zrna od različitih žitarica. Voće, povrće i mahunarke izvor su prehrambenih vlakana topivih u vodi koja ujedno imaju i prebiotičko djelovanje te oblažu crijevnu sluznicu i olakšavaju pražnjenje crijeva. Od mliječnih proizvoda uglavnom se savjetuje koristiti fermentirane mliječne proizvode kao izvore probiotičkih kultura.
Naime, kronični zatvor može prouzročiti disbiozu u crijevu. Tu pojavu dodatno pojačava i medikamentno liječenje, zbog čega se danas sve više istražuje davanje probiotika kao dodatne terapije. Probiotici uravnotežuju narušenu crijevnu mikrofloru te time mogu pospješiti liječenje kroničnog zatvora.
Zanimljivo je da je fiziološki impuls pražnjenja crijeva najjači negdje 15 do 30 minuta nakon većeg obroka, zbog čega se u djece sa zatvorom predlaže prakticirati i tzv. toaletni trening. Taj trening uključuje upućivanje djeteta na zahod kada je to fiziološki optimalno.
Probiotici uravnotežuju narušenu crijevnu mikrofloru te time mogu pospješiti liječenje kroničnog zatvora.
Osim dijetetskih mjera, tjelesne aktivnosti i toaletnog treninga ponekad će u liječenju zatvora biti potrebna i medikamentna terapija, gdje je najčešći pristup davanje laktuloze, disaharida koji se ne probavlja i djeluje hiperosmolarno (povlači vodu u crijevo) i time omekšava stolicu.
U djeteta koje ima zatvor najvažnije je postići promjenu ponašanja. Dijete treba biti opušteno i bez pritiska i kažnjavanja treba ga poticati na redovitu stolicu ne pridajući pritom preveliku važnosti toj normalnoj funkciji organizma..